Iznimno je teško prikladno opisati filozofski profil Nelsona Goodmana (1906-1998). No, nećemo pogriješiti izdvojimo li kao njegove bitne sastavnice nominalizam, konstruktivizam i stanovit oblik radikalnoga relativizma. Ta ocjena vrijedi i za najambicioznije njegovo djelo Načini svjetotvorstva (Ways of Worldmaking, 1978) u kojemu razrađuje vlastite strukture nekoliko simboličkih sustava i njima zamjenjuje uvriježene strukture svijeta, uma i pojmova.
U Načinima svjetotvorstva autor nam nudi uvjerljivo obrazložene odgovore na pitanja poput: U kojem smislu postoji više svjetova? Što razlikuje prave svjetove od lažnih? Od čega su svjetovi načinjeni? Kako su stvoreni? Koju ulogu imaju simboli u stvaranju svjetova? Kako su povezani znanje i svjetotvorstvo? Kako interpretirati izraze poput "stvaran", "nestvaran", "fiktivan" i "moguć"? itd.
U knjizi se nalazi i glasovito poglavlje Status stila, poglavlje koje nudi magistralnu rekonceptualizaciju pojma stil, a s njime i pojmova fikcija, književni svijet, jezik književnosti i sl. Od pojave knjige do danas to je poglavlje jedan od glavnih junaka brojnih rasprava među stilističarima, retoričarima, lingvistima, književnim teoretičarima i filozofima.
Uz ostalo, Goodman se u Načinima svjetotvorstva dotiče estetike, epistemologije, filozofije znanosti i filozofije jezika. Različite umjetničke oblike nastoji analizirati prema njihovim simboličkim obilježjima. Uvjeren u spoznajnu prirodu umjetnostî, promatra ih kao partnere znanosti u stremljenju za razumijevanjem "naših svjetova".