Zaručnička pisma što ih je mladi Sigmund Freud pisao "svojoj kraljevni" Marthi Bernays od 1882. do 1886. godine dojmljivo svjedoče o nježnoj i brižnoj ljubavi, na literarno lijep način dnevnički izvješćuju o njegovu životu i radu, te istodobno otvaraju put k razumijevanju ranih Freudovih znanstvenih istraživanja.
Freudova pisma poprimaju osobito značenje želimo li pobliže upoznati čovjeka koji za sobom namjerno nije ostavio dostatnu količinu informacija o sebi koje bi olakšale posao njegovim biografima. Uostalom, Freudu je – to saznajemo upravo iz ovih pisama – pomisao na njegove buduće biografe bila zazorna. Tako ono što je od njegovih intimnih misli i osjećaja te osobnih doživljaja postalo dostupno čitateljskoj publici potječe ponajprije iz velikog broja pisama.
U četiri duge zaručničke godine Freud je svojoj odabranici napisao oko 1500 pisama, od kojih je njegov sin Ernst kasnije za ovu knjigu odabrao šezdesetak sadržajem i mislima najbogatijih. Autobiografski gledano, ona su najiscrpniji izvor informacija o Freudu kao osobi i mladom znanstveniku, i to upravo iz onoga perioda njegova života u kojem se presudno počeo formirati kao budući utemeljitelj psihoanalitičke teorije.