Knjigu "Jezik i beletristika" čini šesnaest rasprava koje je autor, Ivo Pranjković, napisao
  (i većinu objavio u časopisima ili u znanstvenim zbornicima) u posljednja tri desetljeća,
  između 1973. i 2003. godine. Najstarija je od njih Lingvostilistička analiza Cesarićeve
  pjesme Željeznicom, koja je - kao prvi autorov stručni prinos uopće - objavljena 1973.
  godine u časopisu "Jezik", a posljednja (Leksičke osobitosti Laušićeva Samostana)
  objavljena je 2003. godine u časopisu "Republika". Sve  su uvrštene rasprave rezultat
  autorova tridesetogodišnjega zanimanja za jezik umjetničkih djela i nastajale su u
  različitim prigodama, a upućene su na propitivanje intrigantnog i u mnogo čemu trajno
  inspirativnog odnosa između jezika i književne umjetnine.

  Knjiga je podijeljena u tri dijela. Prvi dio čine dvije rasprave općeteorijske i/ili
  općemetodološke naravi (o stilistici i normativistici, te o frazeologizmima), drugi dio
  osam rasprava posvećenih pjesništvu, i to ili hrvatskom pjesništvu šezdesetih i
  sedamdesetih godina, o kojem je riječ u opširnoj raspravi O nekim gramatičkim i
  leksičkim osobitostima suvremenoga hrvatskog pjesništva, ili opusu pojedinih pjesnika,
  hrvatskih i/ili bošnjačkih (Antuna Branka Šimića, Dobriše Cesarića, Saliha Alića,
  Mehmedalije Maka Dizdara, Ibrahima Kajana i Mile Pešorde). U trećem su dijelu
  rasprave koje se odnose na djela proznih pisaca, i to Eugena Kumičića, Ive Andrića,
  Ahmeda Muradbegovića, Vladana Desnice i Joze Laušića.
 
Ogledi su upotpunjeni zajedničkom bibliografijom (popisom izvora i stručne literature), pojmovnikom i kazalom imena.