Oveća novela Franza Werfela Smrt malograđanina – koju je napisao 1927, u razdoblju svog najplodnijeg prozno-pripovjedalačkog rada – dojmljiv je, potresan ali istodobno i blago humoran, ironičan "izvještaj o umiranju Karla Fiale", još donedavno situiranog šezdesetogodišnjaka, ponositog dvorskog vratara iz iščezlih strogo sređenih vremena Carstva, a sada izgladnjelog skladišnog nadglednika i samo jednog iz ogromnog mnoštva socijalno ugroženih u uzburkanim prvim poratnim godinama mlade austrijske republike. Neutješan što mu je učinjena nepravda statusnim degradiranjem, svaljujući krivicu na "crvene koji su došli na vlast", izlaz iz stanja "u kojem i najveći ljudi Bogu polažu račune" nalazi u prihvaćanju svojevrsnog financijskog inžinjeringa svojstvenog "novom društvu": sklapa ugovor o životnom osiguranju na osnovi kojeg će, kako mu je obećano, njegovoj obitelji – onemoćaloj supruzi i nezaposlenom sinu, epileptičaru – već uskoro biti isplaćen, i to ustostručen, čitav založeni imetak. Jedini je uvjet za to da poživi još nekoliko mjeseci. A onda će, uvjeren je, uz Božju pomoć opet sve biti kao što je i bilo, "kada ljudi nisu znali što je odricanje". No, gospodin Fiala teško, nasmrt oboljeva...